bolnica za medvjediće_1 (3)

U istraživanju na životinjama američki znanstvenici proučili su utjecaj tjelovježbe u djetinjstvu na razinu aktivnosti i tjelesnu masu u odrasloj dobi. Istraživanje je bilo provedeno na miševima koji su do 24. dana života, što odgovara završetku puberteta, imali pristup kotaču za trčanje. Nakon dva mjeseca neaktivnosti, miševima je u odrasloj dobi u nastambu ponovno uveden kotač te je promatrana njihova aktivnost tijekom sljedeća dva tjedna. Ovi miševi bili su uspoređeni s kontrolnom skupinom koja je pristup kotaču imala samo u odrasloj dobi. Rezultati su pokazali da su miševi koji su u ranom životu imali pristup kotaču za trčanje, u odrasloj dobi češće dobrovoljno vježbali.

Autori istraživanja objavljenog u Physiology & Behavior zaključili su da redovita tjelovježba, tijekom rane dobi, pokazuje korisne učinke u odrasloj dobi te potvrđuju korist tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama.

Doc. dr. sc. Sanja Šalaj s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objasnila nam je da tjelesna aktivnost od najranije dobi stvara temelje za cjeloživotnu aktivnost te donosi mnoge zdravstvene dobrobiti.

„Postoje i istraživanja koja pokazuju da kod uskraćivanja kretanja djeci u odnosu na njegovo poticanje, postoji značajna razlika u razvoju mozga te u različitim područjima razvoja djeteta, ne samo motoričkom nego i spoznajnom i socioemocionalnom području“, rekla je kineziologinja te objasnila da djeca koja su aktivnija u ranom djetinjstvu stvaraju navike kretanja, ali i stječu znanja koja im omogućuju tjelesnu aktivnost te bavljenje sportskim i rekreativnim oblicima vježbanja u adolescenciji i kasnije u odrasloj dobi.

Jedno od pitanja koje si postavljaju roditelji je od koje dobi bi se djeca trebala početi baviti tjelesnom aktivnosti.

„Dijete se treba poticati na kretanje već od rođenja. U prvim mjesecima života to znači da se dijete treba staviti potrbuške i poticati ga da okreće glavu, uhvati igračku i istražuje okolinu, a kasnije roditelji mogu vježbati s djecom kroz različite igre. Organizirani oblici vježbanja u većoj grupi preporučuju se u dobi od 4 do 5 godina nadalje, kada dijete može razumjeti i pratiti upute voditelja“, rekla je doc. dr. sc. Sanja Šalaj te dodala da postoje i programi koji započinju ranije, ali oni uglavnom podrazumijevaju rad u manjim grupama djece ili individualno vježbanje te vježbanje s roditeljem.

Polaskom u školu, djeca u redovnom nastavnom programu imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu, a kineziologinja navodi neke dobrobiti ovog školskog predmeta.

„Samo neki od pozitivnih učinaka jesu da dijete usvaja naviku kretanja, osnovne higijenske i zdrave prehrambene navike, usvaja motorička znanja koja će koristiti u svakodnevnom životu i rekreativnim aktivnostima, poput pravilnog sjedenja, hodanja, trčanja, bacanja ili penjanja. Dugoročno gledano, znanja će mu omogućiti i da se više kreće, a više kretanja će osigurati simetričan razvoj i zdravstvene dobrobiti tipa smanjenja rizika od pretilosti i metaboličkih bolesti, zdravu tjelesnu težinu, optimalne kardiorespiratorne sposobnosti, jakost mišića, veću gustoću kostiju i slično“, objasnila je.

Kako izgledaju vježbe prikladne za djecu osnovnoškolske dobi?

„Djeca neće sudjelovati u tipično aerobnim sadržajima, kao što je trčanje ili vježbama jakosti u teretani. Oni će kroz različite sustave treninga – u univerzalnim sportskim školama, u školskim sportskim klubovima, u sportskim klubovima – učiti kako se kretati, usvajati prirodne oblike kretanja – trčati, bacati, hvatati, skakati, penjati se, provlačiti se… I na taj način stvoriti temelje za bilo kakve rekreacijske oblike vježbanja u budućnosti koje će ovisiti o njihovom interesu. U svim organiziranim oblicima vježbanja te kroz učenje prirodnih oblika kretanja i igre postoji naprezanje mišića i kardiorespiratornog sustava – tako da dijete uz znanja razvija i svoje aerobne sposobnosti i jakost“, rekla je kineziologinja te dodala da dva do tri puta tjedno dijete može sudjelovati u organiziranim oblicima vježbanja u nekoj univerzalnoj sportskoj školi.

„Međutim, to neće biti klasični aerobni trening ili klasični trening jakosti kakve provode odrasli ljudi. To će biti učenje i razvoj sposobnosti istovremeno kroz igru i zabavu. Roditelji, budite aktivni zajedno s djecom: uzmite vijaču, loptu, bicikl ili rekete za badminton i izađite s djetetom svaki dan pola sata na igralište ili dvorište i igrajte se s njim. Isprobajte različite načine dodavanja, udaranja na gol, napravite natjecanje tko će više, tko će bolje, u kojem neka dijete pobijedi“, savjetuje doc. dr. sc. Sanja Šalaj.

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja