Sportske priče su uvijek posebno inspirativne i potiču nas da budem tjelesno aktivniji, a samim time i zdraviji. Svoju sportsku priči te put prema svjetskom vrhu ispričao nam je bivši paraolimpijac Vedran Lozanov.

  • Ispričajte nam vašu sportsku priču!

Moja sportska priča otprilike izgleda ovako: još kao dijete bio sam vrlo živahan, stalno sam imao potrebu kretati se, trčati, voziti bicikl, penjati, skakati i slično. Promatrajući sebe s aspekta roditelja dvoje djece, moram priznati da sam bio poprilično nemirno dijete. S otprilike 10 godina, tetak koji mi je ujedno i sportski uzor, do dana današnjeg nepokorivi državni rekorder u maratonu i polumaratonu u RH Drago Paripović, odveo me na prvu utrku od svega 400 m. Neslavno sam završio. Pao sam nakon svega dvadesetak pretrčanih metara zbog naguravanja na samom startu i otkotrljao se uz rub ceste. Malo sam „cmizdrio“, ali tetak mi je održao lekciju za cijeli život. „Čuj njega, pao je pa stao. Nema stajanja, ustaneš se i nastaviš, tako će ti biti i u životu“! I to je bilo to! To je bio prvi i zadnji put da sam pao, a da nisam nastavio s utrkom.

Od ranog djetinjstva utvrđeno mi je oštećenje vida pa sam u svojoj atletskoj karijeri nastupao za Hrvatsku paraolimpijsku reprezentaciju. Sa 16 godina počeo sam ozbiljnije trenirati u Atletskom klubu Dinamo Zrinjevac. Prvu zlatnu medalju osvojio sam na 1. svjetskom Cross Country natjecanju 2002. godine u engleskom Birminghamu. Nakon prve zlatne medalje, uslijedili su brojni drugi uspjesi, 2003. godine na svjetskom prvenstvu osvojio sam broncu na 10 000 m, 2006. godine sam dogurao do naslova svjetskog prvaka u Nizozemskom Assenu na 5000 m. Zatim sam, 2011. godine u Turskoj Antalyi na Europskom prvenstvu osvojio broncu također na 5000 m. Nastupio sam i na dvjema paraolimpijskim igrama, u Ateni 2004. godine i u Pekingu 2008. godine, ali bez pobjedničkog postolja. Nakon 2012. godine, prestao sam se ozbiljnije natjecati te od tada radim kao trener.

  • Vaši najbolji rezultat jest zlato na svjetskoj utrci na 5 km u Assenu. Kakav je osjećaj biti okrunjen svjetskom zlatnom medaljom?

U početku nisam bio svjestan toga trenutka, ali nakon nekoliko dana kad su se emocije slegle te kad sam provrtio film unatrag, sjetio se svih odricanja, bio sam iznimno sretan i drago mi je bilo što sam tu cjelinu zaokružio jednim velikim sportskim rezultatom i uspjehom.

  • Vjerujemo da je svjetska medalja rezultat mukotrpnih treninga, ali jeste li pritom vodili računa i o vašim prehrambenim navikama?

Za svaki dobar i kvalitetan rezultat nezaobilazan je predani rad, trud i vjera u ono što radite te što je najvažnije vjera u samoga sebe. Dakako da je u sportu osim nezaobilaznog mukotrpnog treniranja, vrlo važna stavka prehrana. Mi smo u reprezentaciji imali stručnu podršku nutricionista koji nas je svojim stručnim savjetima usmjeravao na našem sportskom putu.

  • Što smatrate tajnom vašeg sportskog uspjeha?

Predan rad, vjera u samoga sebe i u ono čime se bavim. Podrška obitelji je neizostavna kao i podrška prijatelja s kojima sam provodio malo, ali kvalitetno slobodno vrijeme. Naravno, neizostavna je uloga trenera i reprezentacije koji su mi omogućili sve uvjete za rad.

Prije nego li naši atletičari krenu trčati trebaju znati razlog zbog kojega to rade. Nekome je cilj natjecati se i ostvarivati rezultate te kontinuirano napredovati. Pojedinim članovima je motivacija korisno provoditi slobodno vrijeme, družiti se, stvarati nova poznanstava i prijateljstava. Netko pak želi reducirati tjelesnu težinu. Netko sve zajedno. S obzirom na sve navedeno, različit je pristup za svaku od tih skupina ljudi, stoga s trenerske strane treba uložiti dosta truda i energije da bi se zadovoljila sva očekivanja. Međutim, ono što je naš pokretač su rezultati u kojim god mjernim jedinicama oni bili izraženi. Jedno se ipak ne može izraziti mjernim jedinicama, a to je najveći uspjeh – osmijeh i sreća koju stvaramo zajedno.

  • U sklopu projekta PETICA-igrom do zdravlja nastojimo podići svijest i o važnosti redovite tjelesne aktivnosti za zdravlje. Što biste vi poručili učenicima programa PETICA i njihovim roditeljima, kad je tjelesna aktivnost u pitanju?

Dolaze duži, ljepši i topliji dani. Igrališta i rekreativni sportski tereni se pune, međutim još ima slobodnog mjesta za nove rekreativce. Savjetujem svima da se ostave gadgeta i različitih elektroničkih uređaja koji zaokupljaju slobodno vrijeme. Dakle, provoditi slobodno vrijeme aktivno izvan kuća, stanova, igraonica, i drugih zatvorenih prostorija. Smatram da takav način provođenja slobodnog vremena ima pozitivan učinak na više razina kao npr. zdravstvena, socijalna, psihološka. Osim što će korisno provesti slobodno vrijeme sa svojim djetetom, tjelesna aktivnost u obliku hodanja, trčanja, rolanja, vožnje bicikla i drugih sličnih aktivnosti svakako će biti od pomoći u očuvanju i unapređenju zdravlja svake obitelji.

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja