„Moraš pojesti sve s tanjura prije nego što odeš od stola.“, „Nema deserta sve dok nisi pojeo sav ručak.“ Pozivate li i vi vlastitu djecu u „Klub praznih tanjura“? Iako roditelji imaju dobre namjere kada vlastitu djecu prisiljavaju da pojedu sve što su im servirali na tanjur, često to može izazvati upravo suprotno – problematičan odnos prema hrani.

Roditelji često inzistiraju da djeca pojedu sve s tanjura zbog brige o njihovom pravilnom rastu i razvoju no takav odnos prema hrani kod djece može dovesti do nedostatka samokontrole povezane s unosom hrane što posljedično može dovesti i do prejedanja. Drugim riječima prisiljavanjem na unos hrane, djeca uče ignorirati signale vlastitog tijela što može ometati razvoj pravilnih prehrambenih obrazaca i navika u djece. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics ističe kako roditelji koji prisiljavaju djecu da unose voće i povrće mogu izazvati suprotan učinak i zapravo obeshrabriti djecu da konzumiraju te proizvode. Roditelji ne bi trebali posebno brinuti ako njihova djeca ne pojedu sve s tanjura jer ona još uvijek uče koja im hrana odgovara i koliko im je potrebno unijeti hrane da bi bili siti.

Djeci bi trebalo, kroz opušteni pristup roditelja, pomoći da nauče kada su gladni, kada siti te koje okuse preferiraju. Isto tako preporuča se da roditelji ponude djeci umjerene porcije različitih namirnica i potiču ih da barem isprobaju svu hranu, a potom da sami donesu odluku žele li dodatno serviranje nečega.

Zlatna pravila obiteljskog stola

  • Pripremajte obroke zajedno. Zajedno isplanirajte što ćete kuhati u tjednu koji slijedi i kada ste u prilici zajedničkim snagama pripremite obrok. Mala djeca mogu donijeti namirnice iz ostave ili hladnjaka te ih ubaciti u mikser ili lonac. Adolescenti mogu pomoći pri rezanju povrća i pratiti hranu na štednjaku. Svatko u obitelji neka dobije svoj zadatak!
  • Jedite zajedno. Roditelji su najbolji primjer djeci stoga pokušajte barem jednom u danu jesti zajedno s djecom kako bi ona usvojila pravilne prehrambene navike. Važno je također naglasiti kako nema potrebe djeci pripremati neku „posebnu hranu“.
  • Pružite djeci priliku da sami odlučuju. Djeca jedu za sebe, ne za svoje roditelje stoga ih ne prisiljavajte da jedu sve što ste servirali na njihov tanjur. Ponudite djeci razne ukusne i hranjive namirnice, ali dopustite da ih sami serviraju na tanjur.
  • Potaknite djecu da probaju svu hranu. Potaknite vlastitu obitelj na kušanje sve vrste hrane koja je servirana, a potom razgovarajte o tome što vam je bilo najbolje i zašto bi neka namirnica trebala biti uključena u pravilnu prehranu. Nema razloga da prisiljavate djecu normalnog rasta i razvoja da pojedu sve s tanjura, a osim toga ne preporuča se niti nagrađivati ih slasticama (npr. desertom) ako sve pojedu jer na taj način često unesu više hrane nego što im je potrebno.

Dozvolite djeci da jedu kada su gladna i prestanu jesti kada su sita jer ona najbolje znaju reagirati na vlastite znakove gladi i sitosti. Ako se brinete da vaše dijete nema dovoljan energetski unos i raznoliku prehranu, uvijek možete potražiti dodatne savjete stručnjaka.

Stručni tim PETICA – igrom do zdravlja