Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja imao je priliku razgovarati s Tomislavom Marinovićem, magistrom kineziologije i strastvenim trkačem, koji je 1. rujna nastupio na najpoznatijoj svjetskoj utrci Ultra trail du Mont Blanc (UTMB). Ovaj talentirani trkač i sportaš nastupao je na utrkama diljem svijeta te postigao impozantne rezultate iz čega možemo zaključiti da ćemo o Tomislavovim uspjesima slušati još dugi niz godina. Kao glavni trener škole trčanja Trčaona, zarazio je mnoge svojom ljubavlju prema tjelesnoj aktivnosti i kretanju. Dokaz tomu su brojni novi trkači koji nakon treninga s Tomislavom broje „kilometre u nogama“ te redaju nastupe na utrkama diljem Hrvatske jer im je upravo takva trening i vrsta tjelesne aktivnosti donijela oslobođenje od svakodnevnog stresa, veselje i ispunjenost, ali i osjećaj da svakim danom čine nešto dobro za svoje zdravlje.

U nastavku pročitajte intervju s Tomislavom Marinovićem. Dopustite mu da vas „zarazi“ svojom pozitivnom energijom i da vas potakne na onaj mali, ali veliki korak za zdravije sutra.

  • Kako je započela vaša sportska priča?

Moja sportska priča je započela u šestoj godini života s nogometom. Cijelu mladost sam sanjao da postanem nogometaš i to me ”držalo” do druge godine fakulteta kada sam zbog drugih životnih prilika promijenio svoj dječački san. Sportska priča se i dalje nastavila, ali kroz trčanje u kojem se pokazalo da sam vrlo dobar. Danas, 10 godina kasnije, i dalje se bavim trčanjem te nekako vlastitim primjerom pokušavam utjecati na ljude u svojoj okolini da mijenjaju navike na bolje. Moram priznati da mi to uspijeva.

  • Imate li uzora radi kojeg ste odabrali postati magistar kineziologije i trener trčanja?

Iskreno, nemam! Fakultet sam upisao zbog sporta, konkretnije nogometa, jer je tada u meni i dalje bio živ san o igranju nogometa na višoj razini. Na moju sreću, kako su mi se životne prilike promijenile, zaljubio sam se u trčanje i tu sam se nastavio razvijati. Sebi sam uvijek najveća konkurencija i motivacija, jer pokušavam iz dana u dan biti bolja osoba, trener i slično.

  • Kada ste shvatili da je trčanje sport za vas?

Počeo sam se baviti trail i treking trčanjem 2013. godine te sam na svojoj prvoj utrci osvojio drugo mjesto. Onako kako se kaže „na svježinu“ sam nastupio bez znanja šta me čeka te je ta utrka postala neraskidiva poveznica između mene i trčanja. Još jedna prednost trčanja je što ovisiš sam o sebi, dok u nogometu uvijek ovisiš o suigračima. Za sve se moraš sam izboriti i potruditi što se može reflektirati kao i u životu.

  • Koje smatrate glavne preduvjete za postizanje malih, ali i velikih sportskih rezultata?

Postizanje sportskih rezultata ovisi o puno faktora, malih i velikih. Smatram da je pozitivan stav u startu ključan i jedan od glavnih faktora uspjeha. Uvijek nešto krene u krivom smjeru, kao npr. ozljede koje nas sprečavaju u daljnjem treniranju, ali je zato pozitivan stav taj koji na motivira da prebrodimo krizne trenutke te nastavimo gdje smo stali prije. Na pozitivni stav se nastavlja rad kroz kojeg se usavršavamo u određenom sportu. Bez rada nema rezultata.

  • Tijekom godina ste zasigurno uočili i neke pogreške, koje ste radili po pitanju prehrane i sportske pripreme, koje biste izdvojili, a da su vam pomogle danas da se izgradite u kvalitetnog trenera i ultramaratonca?

Za vrijeme fakulteta volio sam raditi eksperimente s prehranom i treningom te sam se uvjerio na vlastitom iskustvu da je prehrana izuzetno važna u sportu, ali i u životu. Jako mi je važan svakodnevni unos voća i povrća, uz manju količinu mesnih proizvoda, pogotovo u fazama kada imam utrku koja mi je značajna. Moram priznati da sam činio greške s prehranom prije nekih važnijih utrka što je najčešće rezultiralo bolovima u trbuhu i odustajanjem s utrke. Danas sam strog prema sebi kada je u pitanju unos kvalitetnih nutrijenata, što uvelike olakšava moj nastup na utrkama. Uz sve navedeno, moram napomenuti i hidraciju organizma koja je važna te svakodnevno pijem oko 2 litre vode.

  • Mislite li da je trčanje za svakoga? Što biste izdvojili kao prednosti kod trčanja te ujedno kao poticaj djeci, ali i odraslima da se uključe u trčanje ili možda neku drugu tjelesnu aktivnost?

Trčanje je jednostavna i zabavna aktivnost koju svi možemo prakticirati. Prednost trčanja je lakoća izvođenja. Doslovno, sve što trebate učiniti je obući tenisice i krenuti. Odlična je aktivnost za jačanje samopouzdanja, upoznavanje samog sebe, razvijanje kreativnih ideja, rješavanje negativnih misli i stvaranje pozitivnih te utjecanje na poboljšanje opće fizičkog zdravlja pojedinca. Svi imamo pravo na kretanje i moramo se kretati. Ne mora to biti trčanje, aktivnosti je jako puno. Bitno je da su ljudi vani na svježem zraku i da se nađu aktivnost koja je njima zabavna koju mogu izvoditi sami ili još bolje u društvu. Samo neka se kreću.

  • Koji vam je najdraži, a koji najveći sportski uspjeh?

Najdraži sportski uspjeh mi je istrčanih 100 km u 12 sati gdje smo dva prijatelja i ja trčali za nama dragu osobu u ”utrci” koja je imala humanitarni karakter, a tijekom koje nitko nije znao zašto trčimo. Samo smo nas trojica trčali tako da to i nije bila neka ”utrka”, ali je bila plemenitog cilja gdje smo skupljali sredstva za pomoć jednoj osobi te iskazivali poštovanje prema njenoj upornosti i volji za životom.
Najveći sportski uspjeh mi je nastup na UTMB (Ultra trail du Mont Blanc) trail utrci koja je najveća trail utrka na svijetu. Tu sam trčao 101 km s 6100 m visinske razlike te ostvario svoj zacrtani cilj od 15 sati. Tim rezultatom sam zauzeo 136 mjesto od 2150 natjecatelja. Osim rezultata, ponosan sam jer sam pogodio s kvalitetnom prehranom, opremom i treninzima te nisam imao nikakvih problema tijekom cijele utrke, kao ni nakon nje.

  • Imate li neke rituale prije važnih utrka ili prije svakog treninga za koje vjerujete da vam pomažu u ostvarivanju dobrih rezultata?

Jedini ritual mi je kontinuiran i redovan trening uz kvalitetnu i ispravnu prehranu. Trudim se izbjegavati greške koje sam činio prije i poštivati svaku utrku ili trening kao važan kotačić u vlastitom razvoju.

  • Početkom mjeseca ste sudjelovali u najvećoj svjetskoj utrci UTMB na 101 km što je ostvarenje snova većini istinskih zaljubljenika u trail trčanje. Kako ste se pripremali i što vam je donijelo ovakvo iskustvo?

Da, ujedno mi je to i najveći sportski uspjeh na kojeg sam izuzetno ponosan. Pripreme su trajale 18 mjeseci jer su mi bili potrebni bodovi da bi se uopće mogao prijaviti za UTMB. Nastupio sam na Jahorina trailu (84 km) i Valamar trailu (54 km) te skupio 7 bodova za prijavu. Kada sam skupio dovoljan broj bodova potrebna mi je bila i mala doza sreće, odnosno izvlačenje moga imena kroz lutriju. Intenzivniji treninzi su počeli tri mjeseca pred samu utrku, dok sam u periodu prije konstantno trenirao s lakšim intenzitetom. Zapravo, odlazak na UTMB mi je bio i godišnji odmor, tako da sam se trčeći ”odmorio” i proveo prekrasnih sedam dana s dragim ljudima. Bio je to pravi odmor za tijelo i dušu u ljepoti prirode.

  • Što biste poručili svima onima koji razmišljaju bi li se uključili u neku tjelesnu aktivnost?

Iako već zvuči kao floskula, poručio bi im da samo krenu! Najteže je napraviti prvi korak i početi mijenjati svoje loše navike na bolje. Svaki dan je novi početak i svaki dan treba napraviti korak. Tako, korak po korak stići ćete daleko! Nađite aktivnost koja vam je zanimljiva, upišite grupne treninge, školu biciklizma, školu trčanja ili sami krenite u akciju, nađite si društvo i napravite prvi korak! Tijelo će vam biti zahvalno, a i sami ćete se osjećati bolje!

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja