Badminton vrlo često asocira na djetinjstvo, s obzirom da je bio neizostavni dio dječjih igara kojim se kratilo vrijeme na ljetnim praznicima. Međutim, badminton je puno više od dječje igre. Neke varijacije na temu badmintona poznate su još od prije 2000 godina, ali prva pisana pravila poznata su tek iz novije povijesti, 19. stoljeća. Prvi badminton klub osnovan je u Velikoj Britaniji, a 1893. je engleski badminton savez osmislio pravila badmintona. Tada postavljena pravila i danas se u osnovni koriste u badmintonskim natjecanjima. Četrdesetak godina kasnije osnovana je Međunarodna badmintonska federacija (engl. BWF, Badminton World Federation), dok je u program Olimpijskih igara uvršten 1992. godine, u Barceloni.

Pripada skupini sportova koji se igraju reketom, pri čemu igrači udaraju badmintonsku lopticu, s ciljem prebacivanja na suprotnu stranu na način da je protivnik ne uspije uzvratiti. Loptica se smije udariti samo jednom prije nego što se uputi preko mreže. Poen počinje servisom jedne od strana, a završava kad loptica dodirne tlo.

Postoji pet kategorija u kojima je moguće odmjeriti snage, a to su pojedinačno žene i muškarci, muški i ženski parovi te mješoviti parovi. Dimenzije terena, ovise o tome igra li se meč pojedinačno ili u parovima. Primjerice, dimenzije za pojedinačnu igru iznose 5,18×13,40 m te 6,1×13,40 m za parove. Visina mreže je uvijek ista te iznosi 1,55 m na rubovima igrališta i 1,524 m u sredini. Na svakoj polovici igrališta nalaze se po dva servisna polja. Igrač servira iz svog servisnog polja gađajući pritom dijagonalno suprotno polje protivnika, a tijekom igre se može koristi cijeli teren bez ograničenja. Važno je napomenuti da loptica prilikom serviranja uvijek mora biti iznad reketa, inače se poen pripisuje protivniku. Badmintonski meč se igra na dva dobivena gema, a gem osvaja igrač ili par koji prvi dosegne 21 poen. Profesionalni igrači ne prepuštaju slučaju niti pripremu svog osnovnog alata za meč – reketa. Žice na reketu moraju biti dovoljno čvrste, a s druge strane fleksibilne. Loptica koja se koristi pernata je i duguljasta, a izrađuje se od 16 guščjih pera pričvršćenih u glavu od pluta. Zanimljivo je kako loptica prilikom udarca može dostići brzinu od 300 km/h, no samo na djelić sekunde jer upravo pera imaju funkciju da pružaju otpor te usporavaju lopticu.

Najbolji svjetski badminton igrači u prosječnom meču, koji može potrajati i više od sat vremena, pretrče nekoliko kilometara. Prema nekim podacima u najdužim mečevima pretrči se i preko pet kilometara, radi čega je potrošnja hranjivih tvari tijekom meča značajna te se nikako ne smije zanemariti aspekt prehrane. Preporuka je hraniti se redovito i uravnoteženo, uz obavezno uključivanje zdravijih međuobroka koji će pružiti rezerve energije. Obroci bi se većinom trebali bazirati na hrani bogatoj proteinima i ugljikohidratima, s nešto manjim udjelom masti. Također, važno je neposredno prije meča izbjegavati hranu bogatu vlaknima kako bi se izbjegao osjećaj težine i nadutosti prilikom igre. Budući da se profesionalni badminton prvenstveno igra u dvorani, temperatura i vlaga su viši u odnosu na otvorene terene, stoga dolazi do pojačanog znojenja igrača. Tekućinu je potrebno konzumirati prije, tijekom i nakon meča. Također, konzumacija sportskih napitaka nakon igre, omogućit će nadoknadu glukoze i elektrolita, nužnih za oporavak.

Badminton je sport kojem se mogu pridružiti i veliki i mali. Bilo da je riječ o društvu prijatelja koji svoje snage odmjeravaju na badmintonskim terenima ili pak o obiteljskoj igri, u obližnjem parku, badminton će zasigurno osigurati blagodati za zdravlje. Gubitak kilograma, jačanje mišića s posebnim naglaskom na mišića leđa i nogu, vježba koordinacije i prostorne orijentacije samo su neki od pozitivnih djelovanja ovog sporta. Obucite tenisice, ugrabite reket i započnite s vašom novom ovisnošću, badmintonom!

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja