Iako je za pojam triglicerida i kolesterola čula gotovo svaka osoba, manji je broj onih koji doista razumiju njihov značaj za organizam. Jedno je sigurno, promjena vlastitih životnih navika prvi je savjet kojeg dobivamo kada su vrijednosti triglicerida ili kolesterola u porastu.

Molekula kolesterola prvi je puta otkrivena davne 1789. godine kad je izolirana iz žučnog kamenca.

Danas se nalazimo se u vremenu gdje su kronične nezarazne bolesti poput pretilosti više pravilo nego iznimka pa ni ne čudi da će i najmanji spomen kolesterola nerijetko biti stavljen u negativan kontekst. Stigmatizacija kolesterola je neopravdana obzirom na to da se radi o molekuli od esencijalne važnosti kada je u pitanju pravilno funkcioniranje tjelesnih stanica. Preteča je za sintezu fiziološki važnih spojeva poput spolnih hormona, žučnih soli i vitamina D.

Kako bi izbjegli eventualne nedoumice oko pitanja štetnosti kolesterola, važno je razlučiti „dobro“ od „lošeg“. Zapravo nije riječ o „čistom“ kolesterolu, već o obliku u kojem se on prenosi krvlju i koji se nazivaju lipoprotenini.

Uloge molekula HDL i LDL kolesterola

Postoje više vrsta lipoproteina, no važno je istaknuti HDL molekulu (engl. high density lipoprotein) koja se smatra odgovornom za uklanjanje viška kolesterola iz krvi i njegov transport u jetru radi čega se smatra „dobrim“.

Druga molekula je LDL (engl. low density lipoprotein) koji djeluje obrnuto, prenosi kolesterol iz jetre putem krvi do ostalih tjelesnih stanica te se smatra „lošim“. Problem nastaje kada ga se tjelesne stanice „zasite“ te se posljedično započne nakupljati u krvi, tim više ako je istovremeno razina HDL- a koji služi za njegovo uklanjanje, niska.

Razlozi visoke razine LDL kolesterola

Opisana situacija pripisuje se najčešće neadekvatnoj prehrani i to onoj visokomasnoj, koju odlikuje konzumacija namirnica životinjskog podrijetla , s obzirom na to da kolesterol nije komponenta biljaka. Povišena razina kolesterola u krvi također može doći u paketu s dijabetesom tip 2, no i ovdje se, kao i u prethodnom slučaju, radi o „sekundarnoj“ hiperkolesterolemiji.  To znači da se u njezinoj podlozi nalazi neki drugi metabolički poremećaj.

Primarna hiperkolesterolemija još se naziva obiteljska pa je evidentno da je i nasljedna. Ovdje se radi o rijetkom metaboličkom poremećaju koji zahvaća jednu na 300 000 osoba, a u 85% slučajeva očituje se genetskim promjenama.

Vrijednosti ukupnog kolesterola u krvi

Razina ukupnog kolesterola u krvi za odrasle ne bi trebala prelaziti 5 mmol/L. Što se tiče HDL-a, za žene se preporučuje vrijednost veća od 1,2 mmol/L, a za muškarce veća od 1,0 mmol/L. Idealna razina LDL-a kod oba spola bi bila ispod vrijednosti od 3 mmol/L.

Pojam hipertrigliceridemija odnosi se na trajno povišene vrijednosti triglicerida, molekula koje čine masnoće, glicerol i masne kiseline, a jedini mogući dijagnostički alat su biokemijske pretrage, odnosno laboratorijsko vađenje krvi.

ATP III NCEP (engl. Adult Treatment Panel III of the National Cholesterol Education Program) smjernice svrstavaju razinu triglicerida u krvi u četiri skupine:

  1. Normalna < 150 mg/dl
  2. Blago povišena – 150-199 mg/dl
  3. Visoka – 200-499 mg/dl
  4. Jako visoka > 500 mg/dl

Sukladno navedenom, stanje hipertrigliceridemije karakterizirane su vrijednostima većim od 200 mg/dl.

Primarna i sekundarna hipertrigliceridemija

Kada govorimo o uzroku hipertrigliceridemije, nemali broj pojedinaca sklon je iznošenju teze o njihovoj genetskoj predisponiranosti za navedeno stanje, a poglavito ako je isto dijagnosticirano i užem članu obitelji. Ako je navedena tvrdnja istinita, radi se o „primarnoj“ hipertrigliceridemiji koja je rezultat genetski uzrokovanih abnormalnosti u metabolizmu lipida.

Puno češći oblik je „sekundarna“ hipertrigliceridemija koja se javlja kao posljedica pretilosti, dijabetesa tipa 2, a također je i jedna od karakteristika metaboličkog sindroma. U ovom slučaju teza o genetskoj predispoziciji je jako diskutabilna jer se radi o stanju koje je moguće prevenirati. Posebno ako znamo da su i pretilost i dijabetes tip 2 najčešće rezultat loših prehrambenih navika, manjka tjelesne aktivnosti te općenito neurednog životnog stila.

Ako liječnik na temelju biokemijskih pretraga dijagnosticira zabrinjavajuću promjenu razina masnoća u krvi, hipertrigliceridemiju i/ili hiperkolesterolemiju, s liječenjem treba započeti odmah. Iako primarna hipertrigliceridemija i hiperkolesterolemija iziskuju adekvatnu terapiju lijekovima uz potrebite promjene prehrambenih navika, u slučaju „sekundarne“ dijagnoze, a ovisno o razinama triglicerida i kolesterola u krvi, terapija lijekovima se možda može i izbjeći.

Prehrambene smjernice u slučaju povišenih razina triglicerida i kolesterola u krvi

U nastavku teksta donosimo vam prehrambene smjernice koje je bitno imati na umu u slučaju postojanja navedenih stanja:

  1. Preporučuje se konzumacija nemasnog bijelog mesa te redukcija unosa crvenog mesa.
  2. Naglasak je stavljen na omega-3 masne kiseline i plavu ribu, kao i orašaste plodove
  3. Preporučuje se izbjegavanje namirnica s visokim udjelom kolesterola poput žumanjka jajeta, pačjeg i guščjeg mesa te školjki i kozica, ali i pekarskih proizvoda, grickalica kao i drugih industrijskih proizvoda bogatih trans-masnim kiselinama i jednostavnim šećerima.
  4. Punomasne mliječne proizvode neophodno je zamijeniti s manje masnim, a istovremeno se pobrinuti da prehrana obiluje voćem i povrćem.
  5. Namirnice koje mogu biti od posebne koristi su grah, mahune i soja obzirom na to da predstavljaju adekvatnu zamjenu mesu, a soja se sadržajem fitoestrogena ističe kao potencijalno korisna u snižavanju razine kolesterola.
  6. Pored prehrambene intervencije nužno je u svakodnevnicu uvrstiti i tjelesnu aktivnost.