Svima nam je jasno da je hranu potrebno unositi kako bismo mogli preživjeti. Ponekad smo sretni jelom koje smo konzumirali, no ponekad i nismo. “Što ćemo danas doručkovati ili što ćemo kuhati za ručak?“ uobičajena su pitanja koje si svakodnevno postavljamo kako bismo ustanovili što zapravo želimo konzumirati taj dan. Koje su to namirnice i zašto baš neke izazivaju žudnju dok druge gotovo ravnodušnost? U nastavku vam donosimo intervju s profesorom i nutricionistom, Richardom Mattesom s Prudue University u Sjedinjenim Američkim Državama, kojim ćete saznati koliko doista poznajete razliku između žudnje za hranom i gladi.

Koja je razlika između žudnje za hranom i gladi?

Žudnja za hranom i glad ne isključuje nužno jedno drugo te ne postoji definicija jednog i drugog pojma koje se u nekom segmentu ne preklapaju. Fiziološka glad je nešto što postupno počinjemo osjećati i očituje se jasnim znakovima poput „kruljenja“ u želucu koje može biti i popraćeno boli u trbuhu te osjećajem slabosti i manjkom koncentracije. To su jasni znakovi kojima naše tijelo signalizira da nam je potrebno gorivo odnosno hrana kako bismo mogli funkcionirati. Navedeni „simptomi“ se pojavljuju kada smo gladni i nestaju nakon što unesemo hranu. No, moramo imati na umu da glad nije isključivo fiziološka potreba već da i druge komponente utječu na nju poput bioloških, senzoričkih i kognitivnih komponenti, objasnio je prof. Mattes.

S druge strane, žudnja za hranom nas tjera da konzumiramo neku određenu hranu neovisno o tome jesmo li gladni ili ne. Ako osjećate „glad“ jedan do dva sata nakon što ste pojeli veći obrok, najvjerojatnije imate žudnju za hranom, a niste gladni. Prof. Mattes dalje pojašnjava kako se žudnja razlikuje od gladi utoliko što smo usredotočeni i željni jedne vrste hrane, okusa ili teksture hrane. Povrh toga, kada govorimo o žudnji za hranom tada ćemo obično imati više motivacije da nabavimo i konzumiramo baš određenu namirnicu u odnosu na to kada smo gladni. Također, naglašava kako neki znanstvenici smatraju da je žudnja posljedica bioloških signala u našem tijelu dok drugi smatraju da pojašnjenje leži isključivo u našim navikama. Imamo li svi žudnju prema nekoj određenoj vrsti hrane? Na to pitanje odgovorio je časopis Appetite. U časopisu je objavljeno istraživanje u kojem je navedeno kako je žudnja za hranom izrazito česta te se pojavljuje u 97% žena i 68% muškaraca.

Odlučili smo otkriti što je zapravo mit, a što istina o žudnji povezanoj uz hranu. U nastavku pročitajte zanimljivosti o ovim važnim ljudskim potrebama te ujedno testirajte vlastito znanje!

1. TOČNO ILI NETOČNO: Ako pričekamo s drugom porcijom jela 15-20 minuta, nakon što smo već pojeli prvu, manje ćemo hrane unijeti.

Točno (donekle). Doista je potrebno određeno vrijeme kako bi naš mozak dobio poruku da smo siti. Prof. Raynor s University of Tennessee istaknula je kako je u prosjeku potrebno između 15 i 30 minuta kako bi naše tijelo povratnim signalima počelo osjećati sitost. Za taj osjećaj odgovorni su različiti hormoni i receptori u našem tijelu.

2. TOČNO ILI NETOČNO: Najbolji način kako ćemo moći doskočiti žudnji za hranom je ako pustimo da nas prođe.

Točno i netočno. Mnogi znanstvenici vjeruju da je „životni vijek“ žudnje za hranom 20 minuta te preporučuju svima onima koji su jakog karaktera i mogu se oduprijeti žudnji da pokušaju na taj način doskočiti problemu. Međutim, pritom napominju kako se žudnja često zna ponovno javiti nakon određenog razdoblja. Stručnjaci sugeriraju nekoliko taktika u rješavanju problema žudnje za hranom. Prvi korak je da analiziramo kada smo zadnji put konzumirali hranu. Ako je prošlo tri do četiri sata, tada znamo da smo gladni te da je ipak potrebno unijeti hranu. No, ako je prošlo manje vremena tada je vjerojatno riječ o žudnji. Pritom je važno osvijestiti žudimo li za hranom jer nam je dosadno ili je uzrok svemu stres i/ili neki emotivni problemi. U slučaju dosade potrebno je pronaći aktivnost na koju ćemo biti usredotočeni te tako odvratiti misli od hrane. S druge strane, ako uočimo da neki emotivni problemi uzrokuju naše žudnje, važno je preuzeti kontrolu. U tom slučaju možemo se prepustiti žudnji za hranom no pritom trebamo paziti da kontroliramo veličine porcije te u budućnosti pokušati preuzeti kontrolu nad našim emocijama.

3. TOČNO ILI NETOČNO: Naše tijelo prepoznaje kada nam pojedine hranjive tvari nedostaju te upravo za njima žudimo.

Netočno. Znanost govori u prilog tome da je žudnja za hranom posljedica bioloških potreba, da je ona naučena kroz naše obrasce ponašanja i navike, posljedica načina razmišljanja ili kombinacija svega navedenoga. Znanstvenici ističu da kada bi naše tijelo stvarno prepoznalo potrebu za nekim određenim nutrijentom prisutnim u određenoj hrani da u tom slučaju nikada ne bismo imali manjak niti jednog nutrijenta.

4. TOČNO ILI NETOČNO: Kada bismo mogli popiti tabletu od koje bismo se osjećali sito, to bi bilo rješenje kojim bismo prevenirali nakupljenje kilograma i/ili razvoj pretilosti.

Netočno. Časopis Neuroscience & Biobehavioral Reviews objavio je rezultate istraživanja koji su ukazali na to da ljudi prestaju jesti hranu jer se umore od same hrane, a ne zato što su siti. Drugim riječima, ako ste uživali u hrani i ukusna vam je, nastavit ćete jesti iako se osjećate sito. Najbolji primjer tomu je kada pojedete veliki obrok i osjećate da ne možete više hrane konzumirati, ali se onda ipak odlučite pojesti desert. To je upravo i razlog zašto mršavljanje, uzimanjem različitih tableta, a ne promjenom životnih navika, nerijetko ne polučuje dobrim rezultatima jer će osoba i dalje imati žudnju za okusima, teksturom i mirisom pojedine hrane koju neće moći namiriti tabletom.

Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja